Maske – vrste, norme i primjena

Razlikujemo dvije vrste maski, medicinske maske i maske za širu javnost (higijenske maske). Također među maske možemo svrstati i respiratore (filtarske polumaske). Pročitajte naš vodič o razlikama između maske i respiratore te vodič kroz različite standarde respiratora.

Medicinske maske (kirurške maske)

Medicinske maske dizajnirane su da zaštite pacijenta od moguće kontaminacije od strane medicinskog osoblja tijekom liječenja (uključujući kirurške zahvate). Možemo reći da one štite iznutra prema van. Dakle prvenstveno štite okolinu, a ne nositelja.

Medicinske maske obuhvaćene su zakonodavstvom o medicinskim proizvodima (trenutna Direktiva 93/42 / EEZ, a u budućnosti (EU) 2017/745). Medicinske maske se smatraju niskim rizikom, pa spadaju u klasu I (klasa IIa ako su sterilne, što obično nije slučaj).

Za medicinske maske proizvođači obično koriste europsku usklađenu normu EN 14683: 2019 kao sredstvo za dokazivanje sukladnosti sa zakonodavstvom.
Ovim su standardom predviđene 3 vrste maski:
– Tip I
– Tip II
– Tip IIR

Test Tip I Tip II Tip IIR
Efikasnost bakterijske filtracije, % ≥95 ≥98 ≥98
Diferencijski tlak, Pa/cm2 <29.4 <29.4 <49
Otpornost na prskanje / otpornost na sintetsku krv, mmHg/kPa Ne zahtjeva se Ne zahtjeva se 120/16
Mikrobiološka čistoća (cfu/g) ≤30 ≤30 ≤30
Preporuke za upotrebu Pacijenti i šira javnost za smanjenje rizika širenja infekcija, posebno u epidemijama ili pandemiji. Nisu za uporabu od strane zdravstvenog osoblja u operacijskoj sali ili drugim radilištima sa sličnim zahtjevima. Zdravstveno osoblje u operacijskoj sali ili drugim radilištima sa sličnim zahtjevima. Zdravstveno osoblje u operacijskoj sali ili drugim radilištima sa sličnim zahtjevima.
Usporedba različitih tipova maski sukladno EN14689 normi

 

Tip II i IIR nude višu razinu filtracije. Tip IIR dodatno nudi i određenu zaštitu od prskanja tekućine.

Medicinske maske obično se ne mogu koristiti višekratno, a proizvode se u nekoliko slojeva netkanog materijala.
Često su maske pravokutnog oblika s naborima, ponekad s dodatnim dijelovima kako bi se omogućilo bolje prilagođavanje obliku nosa.

Iako ova vrsta maski nije dizajnirana za filtriranje udisanog zraka (izvana prema unutra) i stoga nije testirana za ovu karakteristiku, materijal za filtriranje djeluje u oba smjera. Međutim, činjenica da na licu ne postoji čvrsto prianjanje ograničava njihov zaštitni učinak za nositelja. Za najbolju zaštitu nositelja u ovom slučaju se preporučuju respiratori.

Standardi (i klasifikacija) koji se koriste za zaštitne maske u drugim dijelovima svijeta:
SAD: ASTM F-2100
Kina: YY 0469-2011 (kirurška maska) / GB 19083-2010 (medicinska zaštitna maska)

 

Maske za širu javnost (higijenske maske)

Ove maske nisu zaštitna, a niti medicinska oprema. One nisu regulirane i za njih ne postoje europski standardi. To znači da nije potrebno testiranje, a stavljanje CE oznake nije dopušteno.

Ove maske ni u kojem slučaju ne mogu zamijeniti zaštitnu opremu na radnom mjestu, a niti mogu zamijeniti medicinske maske u zdravstvu.
U najboljem slučaju, njihova funkcija jest smanjiti širenje virusa hvatanjem sline i drugih izlučevina iz usta i nosa.

Te su maske često izrađene od različitih vrsta tekstila, moguće uz uključivanje filtrirajućeg materijala.
Proizvodnja ove maske može se vršiti u okruženjima, od zanatskih kod kuće do industrijske masovne proizvodnje

Rizici povezani s ovim maskama:

  • Lažni osjećaj zaštite. Nositelji ove vrste maski mogli bi se osjećati zaštićenima (što nije slučaj) i stoga će biti manje pažljivi na svoje ponašanje (socijalno distanciranje, pranje ruku, ne dodirivanje lica, itd.).
  • Ako maske nisu pravilno oprane i osušene, virus će ostati unutar maske i može stvoriti izvor zaraze.
  • Ovisno o vrsti materijala i korištenom načinu pranja i sušenja, učinkovitost filtriranja s vremenom će se sporije ili brže smanjivati.